Tek nekoliko ptica kruži nad pustinjom Atakamom, najsušnijim mjestom na svijetu, a sa jedinog asfaltskog puta koji kroz nju prolazi- autoputa Pan Amerikan ne može se ni u daljini primjetiti nikakvo zelenilo. Ovo je pust predio suncem sprženih stijena, šljunka i pomičnih dina. Pustinja zauzima prostor veličine Engleske i proteže se oko 1 000 km uz obalu sjevernog Čilea. Kada se krene prema unutrašnjosti, nakon stotinjak kilometara pustinja ustupa mjesto golim vjetrovitim uzvišenjima podno Anda.

Na mjestima na kojima ima pijeska formiraju se dine u obliku polumjeseca koje se pomjeraju, a vjetar ih neprekidno razara i ponovo stvara. U stjenvitom području, vjetrom nošeni pješčani vrtlozi i rjetki pljuskovi oblikovali su blage obrise brežuljaka. U odnosu na druge pustinje u Atakani je hladno. Ljetne temperature se uglavnom kreću oko 18^o C, ali u podne se tlo može usijati i do 50^o C. Srcem pustinje, od podnožja Anda teče samo jedna rijeka Loa, a korito joj je tako duboko usječeno da je putinici i ne vide dok joj se sasvim ne približe. U Atakami nema kiše zbog njenog okruženja. Do nje kiša ne može doprjeti iz atmosferskog sliva pošto su između visoki vjenci Anda. Zbog suhog zraka u Atakami tragovi ljudkih aktivnosti ostaju dugo sačuvani. Tragovi kola utisnuti prije stoninjak godina i danas se mogu vidjeti na površini meki "kostre" koja se sastoji od suncem sprženih komadića kamenja i kristala soli. Narod Atakamenjos, prvobitni stanovnici ovog područja, pokorili su Inke iz Perua na pragu 16. veka kad su došli Španci. Odmah nakon Španaca stigli su kopači zlata i srebra. Pričali su da ih je vdila legendarna ptica Alikante, koja je imala boju tih vrijednih metala. No Alikante bi nestala kada bi se osjećala ugroženom, ostavivši kopače izgubljene i gladne da se znoje danju i drhte od hladnoće noću. Najveće nalazište bakra nalazi se u podnožju planina Čukikamata ( Chuqicamata).     

Veliki dio pustinje proteže se preko Anda i ima veliku nadmorsku visinu. Za razliku od drugih pustinja, kao što su Sahara u Africi i Mojave u Kaliforniji, Atacama je u stvari vrlo hladno mjesto s prosječnom dnevnom temperaturom između 0°C i 25°C. Atacama je upravo najpoznatija po tome što u nekim njezinim krajevima nije nikada pala kiša, ili koliko je poznato najmanje 400 godina. U ograničenim krajevima, vrlo rijetko kiša zna pasti nailaskom oluja poznatih kao chubascos.

Tijekom ranijih vremena, u predjelima Anda nakupljeno je dovoljno vode kako bi se stvorila jezera. Neka jezera su stvorena i topljenjem ledenjaka pri kraju ledenog doba. U nekim jezerima Anda, dosta vode je izgubljeno isparavanjem. Isparavanjem vode, povećavala se koncentracija soli i tako su nastale slane vode.Na većim nadmorskim visinama, kada dođe do padalina, umjesto kiše pada snijeg, koji se i zadržava u nekim predjelima gdje temperatura nije dovoljno visoka da bi se otopio.Budući da su Ande vulkaniski aktivni planinski vijenci, magma pritišće podzemne vode na određenim mjestima uzrokujući gejzire.

Iako se čini da teško da ima života u Atacami, postoje izolirane rupe i male površine biljaka koje omogućavaju život nekih kukaca i životinja. Neke biljke su se vrlo dobro prilagodile ovom sušnom okruženju razvitkom dugog korijenja koji dosežu do vode ispod zemlje. Postoje jata flaminga koji žive u okolini slanih jezera hraneći se crvenim algama koje rastu u vodama. Čak i neki ljudi žive ovdje.

Osim gradića Calama, Atacama je poglavito vrlo pusto područje gdje je preostalo nešto Atacama Indijanaca. Tisućama godina ljudi su živjeli ovdje, do čega se došlo na osnovi kulturoloških ostataka i artefakata koje su pronašli arheolozi. Zbog sušne klime, tijela sahranjenih indijanaca su savršeno očuvana. Neke od najstarijih mumija, pronađene su u Atacami.

Visoki atmosferski tlak u ovoj regiji izaziva spuštanje suhog i hladnog zraka s vrhova na manje nadmorske visine. Ovaj suhi zrak gotovo da i nema vode u sebi, tako da se može vrlo lako zagrijati, što izaziva i zagrijavanje tla.

Uzrok oskudice kiše u Atacami je to što su tropske vlažne i tople struje zadržane na istočnoj strani Anda.