Sahara

 
 
Sahara je najveća vruća pustinja na Zemlji te treća najveća (nakon Antarktičke i Arktičke pustinje), površine preko 9.100.000 km² koja se nalazi u Sjevernoj Africi. Toliko je velika da bi se uutar nje moglo stisnuti svih pedeset država SAD-a.Njeno ime, Sahara, je latinizirani oblik arapske riječi pustinja (صحراء arapski izgovor). Nalazi se između Saharskog Atlasa i Sredozemnog mora na sjeveru, Crvenog mora na istoku, sudanskih stepa na jugu i Atlantskog oceana na sjeveru. Od sjevera prema jugu je široka 2000 km, a od istoka prema zapadu 5000 km. U njoj se nalaze planine, suha riječna korita nazvana vadizi, šljunkovite ravnice koje zovemo regovi i nepregledna mora pijeska nazvana ergovi. Brojni naučnici drže kako je njen susjed, Arabijska pustinja, zapravo nastavak Sahare.
Sahara, onakva kakva je danas, postoji preko 3.5 hiljada godina.
 
 
Klima
 
Klima Sahare je suha i vruća. Oborine su vrlo rijetke. To je najveće suho područje na Zemlji. Posljednjih desetljeća bilježi se širenje Sahare. Preko godine puše pasat koji po rubovima donosi male količine oborina. Vadi nastaju samo nakon naglih pljuskova. Srednja godišnja temperatura iznosi 31ºC. U području In Salaha temperatura raste i preko 50ºC. Pješćane oluje nastaju naglo.
 

Vlažno čudo

Otoci zelenila što ih nazivamo oaze, razasute su po Sahari i drugim svjetskim pustinjama. Budući da ondje vode ima tokom cijele godine, u oazama bujaju palme i druge biljke. Oaze nastaju na mjestima gdje voda izvire iz podzemlja.

 

Savršena slika

Drevne slikarije na stijenama pokazuju kako je prije hiljadu godina u Sahari bilo dovoljno vode pa je u njoj mogla živjeti i velika divljač, poput bizona.

              Okamenjeni tragovi 

 

 U Sahari živi oko milion i po ljudi. Nomadski način života, kojim je živela polovina stanovništva, postepeno nestaje sa uspostavljanjem administrativnih okvira i širenjem ekonomskog uticaja u toj oblasti. U oazama se gaje neke kulture; pored značajnog prinosa urmi, oaze daju žitarice i povrće. Značajni su rudni resursi: nafta i prirodni gas u Alžiru i Libiji, fosfati u zapadnoj Sahari, uran u Nigeru, željezo u Mauritaniji. Rude predstavljaju jedini faktor privredne integracije saharskih zona.

Historija. Obilje fosila i neolitskog oruđa svjedoci su o eri bogatog života. U antičko doba zbog obilatih suša konj je zamjenjen jednogrbom kamilom počev od II vjeka prije nove ere. Arapi su počeli da naseljavaju Saharu u VII vjeku, ukorenuvši tu islam. Krajem XIX vjeka najveći dio Sahare je osvojila Francuska, koja je zauzela Timbuktu 1894. godine. Španija je počela 1884. godine da uspostavlja svoju koloniju, Zapadnu Saharu, a Italija je zauzela Kirenaiku i Tripolitaniju 1911-1912 .godine. Do dekolonizacije je doslo izmedju 1951. i 1976.godine.

Da li se Sahara kreće?

 Neki naučnici smatraju kako se južna ivica Sahare, poznata pod nazivom Sahel, pomjera za 15 km godišnje. Strašne vijesti o suši, gladi i smrti  u Etiopiji, Somaliji i Sudanu šokirale su svijet. Da li se Sahara zaista kreće prema jugu ili su neuspjele žetve posljedica politike i lošeg upravljanja zemljom? Globalno zagrijavanje, prouzrokovano povećanjem ugljen-dioksid u atmosferi često se navodi kao uzrok gladi Sahelu, ali za to postoji  malo dokaza. 

 

 

Prehrana nomada
 
Uobičajena prehrana nomada bazirana je na mlijeku, žitaricama, datuljama i ponekad mesu. Žitarice služe za pripremu griza, tvrdog hljeba i kus-kusa. . Zrnje se od davnine koristi za prehranu ljudi, peradi i stoke, uzgaja se u Sahari, a ostalo dolazi iz drugih područja oko Sahare. Pšenica se uzgaja i u pustinji. Upotreba bijelog brašna je sve češća u Tamanrassetu. Tagella (tvrdi hljeb bez kvasa) peče se u pijesku. Za pripremu je potrebna voda i mljevena mješavina žitarica; žito, kukuruz i proso, koja više sliči na griz nego na brašno. Rupa u pijesku, prekrivena vrućim pepelom i žaravicom, zamjenjuje pećnicu. Kad se kruh ispekao, ispere se vodom i iskida na komadiće. Kus-kus je najraširenije jelo sjeverne Afrike, a u svom originalnom oblike to je jelo najsiromašnijih slojeva, jer se sastoji od skuhanih grubo mljevenih zrna pšenice prelivenih juhom od različitog povrća i rastopljenim ovčjim ili goveđim lojem. Kod bogatih kus-kus je fina pšenična krupica prelivena povrćem na maslacu i najboljim komadima mesa peradi i divljači.
 
 
    
                  Kus-kus