Kako preživjeti?
Za neke pustinjske životinje, da bi preživele sušu, važno je znati kako da dočekaju njen kraj. Primjerice, jajašca australskog rakušca mogu 50 godina živjeti na dnu isušenog jezera. Kad naposljetku kiša ponovno ispuni jezera, svako se jajašce izlegne u sićušnu ličinku koja brzo odrasta, pari se i polaže vlastita jajašca prije nego što jezero opet isuši.
Pričuva za sušne dane
Mravi medari, zvani medeni vrčevi (mravi repleti), puni meda vise sa stropa gnijezda. Za vrieme lažnih razdoblja, mravi rdnici sklupljaju slatku tekućinu s cvjetova i njome hrane replete. U sušno doba, ad nema hrane, repleti prehranjuju mravlju zajednicu nektarom što su ga uskladištili u svojim tijelima.
Vodeni dečko
Ova pustinjska ptica po imenu sadža, dnevno mora imati svježi vodu. Da bi do nje došla, leti do jama s vodom. Dok mužjaci piju, njihovo perje upia vodu poput spužve. Kad se vrate u gnijezdo, njihova mladunčad sišu vodu s perja.
Dvije iste vrste
Skočimiš vrećar i pustinjski skočimiš nisu srodnici, ali izgledaju i ponašaju se kao da jesu. Obojica skaču, jedu sjemenje, i provode dan pod zemljom. Svaki od njih može proživjeti čitav svoj život bez vode. Tokom vremena ove su dvije životinje razvile slične prilagodbe kako bi se nosile s pustinjskim krajnostima. Skočimiša vrećara nalazimo u južnoameričkim pustinjama.
Skočimiš
Bodljasti kicoš
Mrljaste boje rogatog guštera pomažu mu stopiti se s pustinjskim tlom i skriti se od grabežljibaca. Takvo je prikrivanje strategija preživljavanja koju koriste brojni pustinjski stvorovi. Rogatoga guštera dodatno štite bodljaste ljuske. A kad nijedno od toga ne pomaže, taj gušter koji se hrani, pribjegava posljednjoj obrani i na napadača štrca krv iz očiju.
